Mjesto u kojem počinje pisana povijest hrvatskog jezika

Krsni list hrvatskog naroda

Bašćanska ploča — kamen kojim počinje hrvatska pismenost

Bijeli vapnenac visok metar i širok dva, isprva pozlaćen i obojen. Na njemu je u trinaest redaka glagoljicom zapisano da je hrvatski kralj Dmitar Zvonimir benediktinskom samostanu darovao zemlju u ime svete Lucije. To je najstariji poznati dokument u kojem je hrvatsko ime upisano hrvatskim jezikom i hrvatskim pismom.

Ploča nikad nije bila zamišljena kao spomenik. Do sredine 18. stoljeća bila je lijeva pregradna ploča kamene ograde koja je u crkvi sv. Lucije dijelila redovnički zbor od vjernika u lađi. Kad je ta pregrada srušena, nakon 1752., ploču su položili na pod i po njoj se hodalo, pa i pokapalo. Zato su joj slova mjestimice izlizana.

Pronađena je 15. rujna 1851., zahvaljujući tadašnjem bogoslovu Petru Dorčiću, koji je o njoj obavijestio Ivana Kukuljevića Sakcinskog. Deset godina kasnije krčki kanonik Ivan Črnčić našao ju je u pokrajnjoj kapelici Gospe Ružarice, gdje ju je dao smjestiti biskup Vitezić. Bila je pukla na tri dijela, pa ju je biskup Feretić dao vezati željeznim obručem.

Najdramatičniji je bio odlazak iz Jurandvora. Godine 1934. biskup Josip Srebrnić dao ju je Akademiji na vječno čuvanje, ali dio mještana to nije prihvatio. U noći sa 16. na 17. kolovoza sami su je prenijeli u novu školu, gdje su je htjeli uzidati u pod, i pritom je dodatno oštetili. Ivšić ju je za Akademiju preuzeo 30. kolovoza, parobrodom je otišla na Sušak, a u Zagreb je stigla dan kasnije. U Zagrebu je 226 dana ispirana da se očisti od soli koja ju je razjedala.

Danas je original u atriju palače Akademije u Zagrebu, a u crkvi sv. Lucije stoji njezina replika. Prema ugovoru iz 1934. ploča ostaje vlasništvo Opatije svete Lucije, odnosno Krčke biskupije, dok Akademija ima samo obvezu čuvanja.

• 99,5 × 199 cm
• 13 redaka, oko 400 slova
• Opati Držiha i Dobrovit
• Original u HAZU, replika u Jurandvoru

Najbolji vidikovac nad dolinom

Sv. Ivan Krstitelj i ruševine kaštela Baška

Dvadeset minuta uzbrdo od centra, asfaltiranim putem koji većim dijelom ide u hladu, stoji bijeli zvonik uz staro groblje na stotinjak metara nadmorske visine. To je crkva sv. Ivana Krstitelja, prva župna crkva srednjovjekovnog kaštela Baška, i danas mjesto s kojeg su nastale najprepoznatljivije fotografije mjesta.

Kaštel se u izvorima spominje od 13. stoljeća i u njemu je stajalo raskošno zdanje sa sedam oltara. Mlečani su ga spalili 1380., u ratu s kraljem Ludovikom, a to je zajedno s kugom natjeralo stanovnike da se spuste pri moru, u današnju Bašku. Crkva je bila župna do 1740., u 19. stoljeću napuštena i obnovljena 1855., nakon epidemije kolere.

Zvonik je, kao i u Jurandvoru, na pročelju, a u njemu je zvono zvano Starac, izliveno 1431. Danas je zvono u bočnoj prostoriji koja služi kao mala galerija posvećena sv. Ivanu. Nekoliko minuta dalje su ruševine crkve sv. Duha iz 13. stoljeća i ostaci zidina, pa se cijelo napušteno naselje na brdu može obići u jednom krugu.

Groblje uz crkvu ima svoju priču. Tu počiva Emil Geistlich, Čeh koji je Bašku prvi put posjetio 1909. i potom otvorio paviljon u Zablaću, uredio hotel i tiskao prvu turističku brošuru o mjestu. Bez njega bašćanski turizam ne bi počeo kad je počeo.

S vidikovca se vidi cijela dolina, otok Prvić preko Senjskih vrata i puna dužina Vele plaže. Odavde počinje i najpopularnija bašćanska šetnica, ona prema Mjesečevu platou.

• Oko 100 m n. v.
• Zvono „Starac“, 1431.
• Kaštel spaljen 1380.
• 20 min hoda iz centra

Stara jezgra Baške

Župna crkva Presvetog Trojstva

Kad su stanovnici sišli s brda na more, trebala im je nova župna crkva. Presveto Trojstvo posvećeno je 1723. i tri stoljeća kasnije, 2023., u Baški se obilježavao njegov jubilej. Barokna je, trobrodna, 43 metra duga i 16 široka, s dvanaest metara visine u lađi.

Unutra je osam oltara. Glavni je rad mjesnog majstora Frana Jurića iz 18. stoljeća, a na njemu je Krunjenje Majke Božje iz 1724. Među slikama su i one pripisane Andrei Mantegni s kraja 15. stoljeća te Posljednja večera Jacopa Palme mlađega. Od starijeg naslijeđa u crkvu su ugrađeni ranoromanički kapiteli, a u inventaru je i srebrni križ Frankopana iz 15. stoljeća.

Zvonik je dovršen 1766. i visok je 28 metara, pa se vidi s većeg dijela obale. Da je Baška u to vrijeme bila crkveno središte, govori i broj svećenika: početkom 18. stoljeća mjesni kaptol imao ih je do šezdeset. Raspušten je početkom 19. stoljeća.

Crkva stoji u uličnoj mreži stare jezgre, koja je i sama zaštićena kao kulturno-povijesna cjelina. Kratka šetnja Ulicom kralja Zvonimira pokazuje kamene grbove starih bašćanskih obitelji i uklesane detalje na kućama, pa se posjet crkvi lako spoji s obilaskom jezgre.

• Posvećena 1723.
• Osam oltara
• Zvonik 28 m, 1766.
• 43 × 16 m

Od Treskavca do rta Kricin

Bašćanska staza glagoljice

Ako je Bašćanska ploča kamen s kojeg glagoljica u Baški počinje, staza glagoljice je njezin nastavak u današnjem vremenu. Trideset i četiri kamene skulpture s glagoljskim slovima raspoređene su po dolini, uz još jednu posvetnu s potpisom S-SINJALI.

Projekt je 2006. pokrenulo mjesno društvo Sinjali, a staza je otvorena 2009. Četiri najveće skulpture djelo su akademskog kipara Ljube De Karine, dok su ostale izradili studenti u radionicama u Baški. Svako je slovo posvećeno jednom hrvatskom gradu koji ga je darovao.

Prva i najveća je slovo A na Treskavcu. Postavljena je 13. prosinca 2006., na sv. Luciju, visoka je 6,10 metara i teška 17 tona, što je čini najvećim kamenim monolitom u Hrvatskoj. Posvećena je Zagrebu.

Staza nije linearna i to je dio njezina karaktera. Od Treskavca ide glavnom ulicom, pa u Dragu Bašćansku, Batomalj i Jurandvor, potom natrag na plažu i u luku, do sv. Ivana i na kraju na rt Kricin pred Bunculukom. Djeca uz stazu skupljaju otiske slova i za popunjen komplet dobiju diplomu.

• 34 slova i posvetni znak
• Slovo A: 6,10 m, 17 tona
• Ljubo De Karina
• Diploma za djecu

U centru mjesta, dobro za kišni dan

Akvarij Baška — jadransko podmorje u dvadeset i jednom bazenu

Na dvjesto kvadrata u Ulici kralja Tomislava stoji dvadeset i jedan bazen s ukupno 35 kubika morske vode. U njima živi više od sto vrsta jadranskih riba, a uz bazene je i jedna od najvećih hrvatskih zbirki jadranskih školjki i puževa, oko četiristo vrsta.

Vidi se ono što u Baški zaista pliva pod površinom, samo iz blizine: morska mačka, murina, kirnja, jastog i hobotnica. Zbirka školjki i puževa dio je iste postave i objašnjava koliko je jadransko dno raznovrsnije od onoga što se vidi s obale.

Obilazak traje između pola sata i sata, pa se lako uklopi u šetnju starom jezgrom ili u popodnevni odmor od plaže. Djeca ga prolaze polako, tako da je dobro računati s dužim krajem tog vremena. Nekoliko parkirnih mjesta je pred samim ulazom, a naplatni parking je tridesetak metara dalje.

Akvarij vodi turistička agencija Šiloturist, a otvoren je od travnja do listopada. Za studeni i zimske mjesece radno vrijeme nije objavljeno, pa dolazak izvan sezone treba provjeriti telefonom. Za skupine se cijena dogovara upitom, javnog cjenika za grupe nema.

• 21 bazen, 35 m³ mora
• Više od 100 vrsta riba
• Oko 400 vrsta školjki i puževa
• Obilazak 30 – 60 minuta